Psihološka sigurnost na poslu: temelj uspješnog tima
Psihološka sigurnost? To je osjećaj da u timu možemo biti iskreni, postavljati pitanja, priznati grešku, predložiti ideju ili izraziti sumnju bez straha da ćemo biti osuđeni ili kažnjeni.
Iako zvuči jednostavno, psihološka sigurnost je nešto što se mora graditi svjesno i dosljedno. Ona nije rezultat jedne odluke, već svakodnevnih ponašanja, malih signala i načina na koji lideri i kolege reaguju jedni na druge. U timovima gdje postoji psihološka sigurnost, ljudi se osjećaju slobodno da budu ono što jesu, sa svojim idejama, emocijama i nesavršenostima. Upravo ta autentičnost stvara okruženje u kojem kreativnost raste, saradnja postaje prirodna, a inovacije se rađaju brže.
Timovi koji nemaju psihološku sigurnost često djeluju funkcionalno izvana, ali unutra se vodi tihi rat nesigurnosti. Zaposlenici se plaše postavljati „glupa pitanja“, izbjegavaju iznositi probleme, boje se priznati grešku ili dati drugačije mišljenje. Na prvi pogled, sve izgleda uredno i stabilno. Ali ispod površine vlada napetost, a najbolji potencijal tima ostaje neiskorišten. Ljudi šute, a upravo u toj šutnji gube se najvažnije prilike za napredak.
Psihološka sigurnost ne znači da tim nema konflikata ili da uvijek vlada harmonija. Naprotiv, sigurni timovi vode otvorene razgovore, ne slažu se, diskutuju, preispituju mišljenja, ali bez straha. Sukob ideja je zdrav, sve dok se ne pretvori u sukob ljudi. Kada zaposleni znaju da se njihovo mišljenje cijeni čak i kada je drugačije, taj sukob postaje prilika, a ne prijetnja.
Posebno je važna uloga lidera. Njihovo ponašanje određuje pravila atmosfere. Lider koji sluša, ne prekida, postavlja pitanja i priznaje da nešto ne zna, stvara prostor u kojem je i drugima dozvoljeno da budu ranjivi i otvoreni. Jedna rečenica, jedan izraz lica ili jedan način odgovora može odlučiti hoće li se član tima sljedeći put usuditi da kaže ono što zaista misli.
U našem regionalnom kontekstu, gdje je kultura često obilježena hijerarhijom i strahom od autoriteta, psihološka sigurnost ima još veću vrijednost. Mnogi su naučeni da „ne talasaju“, da ne postavljaju pitanja i da prvo provjere „da li je pametno reći nešto“. Kada timovi počnu rušiti te barijere, dešava se transformacija: ljudi se otvaraju, ideje postaju hrabrije, a zajedništvo jače.
Zašto je psihološka sigurnost najjači temelj uspješnog tima? Zato što bez nje ljudi daju samo minimum. Rade sigurno, ali ne i kreativno. Izvršavaju zadatke, ali ne razmišljaju široko. Čuvaju se, umjesto da rastu. Kada tim ima psihološku sigurnost, sve se mijenja, ideje se dijele slobodnije, problemi se rješavaju brže, a ljudi se osjećaju važno i uključeno.
Na kraju, psihološka sigurnost nije luksuz, nego preduslov za moderni rad. U svijetu u kojem se od timova očekuje brzina, fleksibilnost, inovacija i saradnja, jedino okruženje u kojem ljudi mogu dati svoj maksimum jeste ono u kojem se osjećaju sigurno.
Sve počinje atmosferom u kojoj je dozvoljeno govoriti, pitati, sumnjati i predlagati, bez straha da ćemo zbog toga biti manje cijenjeni.
