Kako da spriječite "tiho odustajanje" zaposlenika?

Fenomen „tihog odustajanja“ ili quiet quitting sve češće se pojavljuje u poslovnom okruženju – i to ne nužno kao najava otkaza, već kao tihi znak da je zaposlenik izgubio angažman. Radi samo ono što mora, bez dodatnog truda, inicijative ili osjećaja pripadnosti. Posao postaje rutinska obaveza, a ne prostor za rast, doprinos i motivaciju. Iako su fizički prisutni, ovakvi zaposleni mentalno su odavno odsutni.

U vremenu kada su lojalnost i angažovanost zaposlenika ključni faktori uspješnog poslovanja, ignorisanje ovog trenda može biti skupo. Zato je važno razumjeti uzroke i znati kako graditi radno okruženje koje sprječava povlačenje zaposlenika u tišinu.

Kultura povjerenja i transparentnosti

Zaposlenici koji se osjećaju isključeno, kao da nemaju pravo glasa ili pristup ključnim informacijama, brzo gube osjećaj pripadnosti. Povjerenje i transparentnost nisu rezervisani samo za važne sastanke – one se grade svakodnevnim interakcijama. Otvoreni razgovori, iskreno slušanje i uključivanje zaposlenika u procese donošenja odluka mogu vratiti osjećaj da su važan dio tima.

Prepoznavanje i nagrađivanje truda

Ljudi žele znati da se njihov trud primjećuje – ne samo kroz brojke i rezultate, već i kroz svakodnevne napore. Kada se dodatna odgovornost ili angažman uzmu zdravo za gotovo, zaposlenik vrlo lako može odlučiti da više ne daje „više nego što mora“. Kultura priznanja ne mora podrazumijevati novčane nagrade – često je dovoljan javan kompliment, email zahvale ili kratka poruka podrške.

Razgovor o razvoju i karijernim očekivanjima

Zaposlenici koji ne vide jasnu putanju razvoja ili ne osjećaju da im kompanija pomaže da rastu, često postaju pasivni. Redovni karijerni razgovori, mentorstvo i uključivanje u nove projekte mogu oživjeti osjećaj svrhe. Nije svaki zaposlenik motivisan istim stvarima – zato je važno osluškivati individualne želje i potrebe.

Održavanje balansa između privatnog i poslovnog

U kompanijama koje konstantno glorifikuju prekovremeni rad, rad vikendima i dostupnost 24/7, granice se brišu. U takvom okruženju brzo dolazi do zamora i emocionalnog distanciranja. Promovisanje zdravog balansa – kroz fleksibilno radno vrijeme, jasno postavljene granice i razumijevanje životnih okolnosti – pokazuje zaposlenima da su cijenjeni i kao ljudi, ne samo kao radna snaga.

Osjećaj svrhe i smisla

Bez osjećaja da posao koji obavljamo ima dublji značaj, svaki zadatak s vremenom postaje monoton. Povezivanje svakodnevnih aktivnosti sa širim ciljevima kompanije pomaže zaposlenicima da razumiju kako njihov rad doprinosi nečemu većem. Kada znamo „zašto“, lakše je ostati angažovan i motivisan.

Tiho odustajanje je često posljedica dužeg nezadovoljstva koje nije artikulisano glasno, ali se osjeća u atmosferi tima. To nije problem koji se rješava strogim pravilima, već ljudskim pristupom – slušanjem, razumijevanjem i kontinuiranom izgradnjom međusobnog povjerenja. Kompanije koje prepoznaju važnost emocionalne uključenosti zaposlenika ne samo da sprječavaju tiho odustajanje, već stvaraju radno okruženje u kojem ljudi žele ostati i doprinijeti – iznutra, istinski.