Samira Nuhanović: Kako graditi kulturu povjerenja

U vremenu kada poslovni svijet sve glasnije priča o vještačkoj inteligenciji i automatizaciji, doktorica Samira Nuhanović podsjeća na ono što ne smijemo izgubiti iz vida – ljude. Stručnjakinja za organizacioni razvoj, liderstvo, transakcijsku analizu i upravljanje promjenama, Samira je radila s kompanijama u BiH i inostranstvu pomažući im da digitalne ambicije ne preskoče ključne korake: unutrašnju kulturu, vrijednosti i međuljudske odnose. „AI je alat zasnovan na znanju koje su proizveli ljudi – i njime i dalje moraju upravljati ljudi“, kaže na početku razgovora, upozoravajući na prenaglu mantru „AI first“ dok nismo dovoljno razumjeli „people first“.

„Savladati“ ili razumjeti ljude

Samira preferira riječ razumjeti. Razumjeti šta ljude motiviše, kako funkcionišu i zašto isti proces u jednoj osobi budi entuzijazam, a u drugoj otpor. U mnogim kompanijama, kaže, ljudski aspekt se i dalje sužava na HR administraciju – ugovore, platne liste i procedure – iako bi briga o ljudima morala biti „glavni posao“ vlasnika i CEO-a. Kao što postoji tržište van kompanije, postoji i ono unutrašnje: iskustvo zaposlenog, selekcija, razvoj, jasne uloge i očekivanja. „Jako malo kompanija zaista razmišlja kako se ljudi razvijaju unutar organizacije“, primjećuje. Posljedica su površni selekcijski procesi i pogrešna očekivanja: na intervjuu vidimo lijepu prezentaciju, ali ne i sposobnost da se posao dovede do kraja.

Transakcijska analiza kao praktični okvir

Tražeći dublji okvir za rad s ljudima i timovima, Samira se specijalizirala za organizacijsku transakcijsku analizu – „poslovnu psihoterapiju“, kako je naziva. Transakcija je komunikacija: ono što čujemo i govorimo filtrirano je kroz naočale ranih iskustava, poruka iz djetinjstva i školskih autoriteta. Tu nastaju uvjerenja koja nas kasnije vode na poslu – „zabrana na mišljenje“, „zabrana na uspjeh“, pretjerana potreba za odobravanjem, pasivnost ili bunt koji se aktivira pod pritiskom.

Krovni cilj je ojačati ego stanje Odraslog – prostor u kojem sagledavamo činjenice ovdje i sada, bez da nas preplave naučeni obrasci „Roditelja“ (rigidne norme, osude) ili reaktivnost „Djeteta“ (povlačenje, bunt, ugađanje). U praksi, to znači voditi strukturirane razgovore, mapirati neželjena i željena stanja (npr. „ne usudim se iznijeti mišljenje“ → „koncizno argumentiram stav“), te kroz niz alata i mikro-navika graditi novi, funkcionalniji obrazac ponašanja.

Samira na tom putu često susreće generacijski sudar radnih stilova. Jedni cijene brzinu (uz više grešaka), drugi tačnost (uz sporiji tempo). Konflikt se rađa kada definiciju „dobro obavljenog posla“ ne izgovorimo naglas. Transakcijska analiza pomaže timu da upravo to uradi: da prevede vrijednosti u dogovorene standarde i time smanji frikciju.

Povjerenje kao nevidljivi bilans

Iako joj doktorat nije direktno bio o povjerenju, to je tema koja se prirodno provlačila kroz istraživanje poslovnih modela. Kompanije koje ga svjesno njeguju – između zaposlenih, te posebno između menadžera i timova – postižu bolje performanse, iako se povjerenje ne vidi u finansijskim izvještajima. „Vještine se mogu naučiti; biti osoba od povjerenja dio je karaktera“, ističe, podsjećajući na praksu kompanija poput Netflixa koje ne tolerišu „briljantne, ali toksične“ ljude. Povjerenje se gradi dosljednošću: onim tihim, svakodnevnim porukama kada lider obeća i ispuni, traži feedback i prihvata ga, i kada primjerom pokaže ono što traži od drugih. Suprotno tome, raskorak između riječi i djela je fabrika nepovjerenja.

Šta AI mijenja – i zašto je to osjetljivo

„Vještačka inteligencija će promijeniti svijet – tačka“, kaže Samira. Pritom mijenja i čovjeka: navikava nas da outsourcamo razmišljanje. To jeste korisno za mnoge procese (kao što je perilica zamijenila rijeku), ali je istovremeno prijeteće jer stvara osjećaj zamjenjivosti. Ako pritom na vrata kulture pribijemo plakat „AI first“, a ljude ostavimo bez objašnjenja, vještina i smisla – dobićemo strah, otpor i pasivnost. Zadatak lidera je da promjenu uspori do humane brzine: da odluke i alate uveže sa ulogama, očekivanjima i vještinama, umjesto da ljudima „preko noći“ promijeni teren igre.

BiH danas: pogled iznutra i izvana

Nakon ciklusa odlazaka i povrataka, Samira posljednje dvije godine s više optimizma gleda na poslovno okruženje u BiH. Vraćaju se ljudi iz dijaspore, donoseći drugačije standarde i osjećaj odgovornosti za zajednicu. Sve češće nismo samo „izvršioci“, već partneri koji nude rješenja. Ipak, jedna kočnica i dalje je snažna: kritičarski mentalitet koji ideju presiječe prije prvog testa. Starije generacije, kaže iz iskustva, često traže previše sigurnosti i perfekcije prije izlaska na tržište; vrijeme traži suprotno – brže eksperimente, brže učenje, brže „propadanje“ jeftino. Mlađi će, vjeruje, tu vještinu lakše savladati.

Male velike prakse: kako lideri stvarno grade kulturu

Vrijednosti na zidu su početak, ne kraj. Ako je povjerenje „u vrijednostima“, kultura ga mora prevesti u navike: otvorene retrospektive, jasna „pravila igre“ u timovima, feedback koji putuje i prema „gore“, dosljedno držanje rokova, korekciju greške bez javnog sramoćenja, i insistiranje na ponašanjima koja štite tim (npr. nulta tolerancija na briljantne cinike). „Svaka kompanija raste onoliko koliko raste njen lider“, dodaje. Samorefleksija nije luksuz nego posao: vrijeme za razmišljanje nije „pauza od posla“, nego najodgovornija dužnost onoga ko vodi druge.

Poruke za kraj: kakav trag ostavljamo

Samira završava jednostavno i zahtjevno. Liderima postavlja pitanje koje razbistrava prioritete: kako želite da vas pamte ljudi s kojima radite? Odgovor na to pitanje treba se vidjeti u svakodnevnim odlukama, ne u govorima. Zaposlenima, poruka je da prije konflikta probaju stati u tuđe cipele: „Nemoguće je ostaviti privatni život pred vratima firme. Svi dolazimo kao cjelovita bića i većina nas želi dati najbolje od sebe.“ Empatija nije mekoća – to je najbrži put ka rješenju koje štiti i čovjeka i rezultat.

Epizodu podcasta Kultura poslovanja u kojoj je gošća dr. Samira Nuhanović, pogledajte na YouTube kanalu.