Zašto najbolji timovi nisu uvijek i najsložniji?
Najbolje timove često zamišljamo kao grupe ljudi koji se savršeno slažu. Nema sukoba, svi razmišljaju isto i posao teče glatko. Ipak, praksa pokazuje da savršena složnost ne garantuje ni kreativnost ni uspjeh.
Kada neslaganje postaje snaga
Izbjegavanje neslaganja kako bi bio sačuvan "mir", dovodi do površno donesenih odluka, odluka bez kritičkog preipritivanja, kao i grešaka koje prolaze nezapaženo. Tada, harmonični timovi upadaju u zamku i dugoročno blokiraju inovacije i rast tima.
S druge strane, timovi koji se ne boje različitih mišljenja često postižu bolje rezultate. Razlike u stavovima, pristupima i idejama stvaraju priliku za učenje, kvalitetnije odluke i razvoj kreativnih rješenja.
Najbolji timovi zato nisu uvijek harmonični, oni počivaju na povjerenju. Članovi tima moraju imati slobodu da iznose stavove i neslaganje bez straha od osude ili sankcija. U takvom okruženju neslaganje je alat za napredak.
Balans između različitosti
Lideri imaju moć da stvaraju kulturu koja njeguje različitost mišljenja. Umjesto da traže savršenu harmoniju, oni postavljaju jasne ciljeve i smjer, omogućavaju slobodu izražavanja i iskazivanja ideja.
Međutim, iako sukobi mogu biti produktivni, važan je balans. Neslaganja trebaju biti fokusirana na posao i rješenja, a ne na lične sukobe. Tim koji zna kako da kroz različitosti dođe do zajedničkog cilja, gradi dugoročni uspjeh i otpornost.
Dakle, najbolji timovi nisu uvijek i najsložniji. To su oni timovi koji koriste razlike kao pokretačko gorivo, konstruktivno upravljaju neslaganjima i pretvaraju ih u snagu koja pokreće tim naprijed.
