Dr. Ema Burić: Talent menadžment počinje tek nakon zapošljavanja

U novoj epizodi podcasta Kultura poslovanja razgovarali smo sa osobom čiji rad već godinama spaja nauku, poduzetništvo i razvoj ljudskog potencijala. Ema Burić je doktorica ekonomskih nauka, univerzitetska profesorica, poduzetnica i autorica modela upravljanja talentima koji je prepoznat i u akademskom i u poslovnom svijetu. Kroz svoju karijeru trudila se spojiti teoriju i praksu, naročito u poljima pokretanja biznisa, upravljanja ljudskim resursima, razvoja talenata, kulture i organizacija, posebno se zalaže za osnaživanje žena i razvoj poduzetničkog okruženja u Bosni i Hercegovini. Ema je osnivačica i prve akademije za talent management u regionu, a sa njom razgovaramo o talent managementu u realnim uslovima, o tome kako kreirati poslovno okruženje u kojem ljudi imaju priliku da rastu, ali i o izazovima koji prate pokretanje vlastitog biznisa. 

Upravljanje talentima nije isto što i zapošljavanje

Kada se govori o talent menadžmentu, većina kompanija misli samo na privlačenje i zapošljavanje. Međutim, prema Emim riječima, pravi posao tek tada počinje. Bez kvalitetnog onboardinga, povezivanja s organizacijskom kulturom, individualnih razvojnih planova i osjećaja pripadnosti, talenat vrlo brzo gubi motivaciju i odlazi – a s njim odlaze i performanse organizacije.

„Privući talenat je početak, a zadržati ga zahtijeva strategiju“, naglašava Ema.

Model od devet faza

Na temelju doktorskog istraživanja i višegodišnjeg rada, dr. Ema Burić je razvila i zaštitila model talent menadžmenta od devet faza. Ovaj model je istovremeno teorijski utemeljen i praktično primjenjiv, a ključna poruka je da se radi o kontinuiranom procesu.

Proces počinje strategijom talent menadžmenta i identifikacijom ključnih pozicija i profila, a nastavlja se privlačenjem, selekcijom i zapošljavanjem talenata. Kada talenat uđe u organizaciju, slijede onboarding, razvoj i zadržavanje, a proces se zaokružuje planiranjem sukcesije – jer svaka organizacija mora unaprijed znati ko će preuzeti ključne pozicije ukoliko određeni ljudi napuste kompaniju.

„Organizacije najčešće razmišljaju o talentima tek kada im zatrebaju. Ispravan pristup je da sistem funkcioniše stalno, bez obzira na to postoji li otvorena pozicija ili ne“, objašnjava dr. Burić.

U svom istraživanju analizirala je i povezanost nacionalne i organizacijske kulture s motivacijom zaposlenih. Zaključak je jasan: nakon što su osnovne finansijske potrebe zadovoljene, zaposlenici u BiH najviše cijene fleksibilnost i brigu o čovjeku.

To znači da sitnice poput kraćeg radnog vremena petkom, slobodnog dana kada dijete ima važan događaj ili iskrenog pitanja o privatnom životu zaposlenika mogu napraviti veliku razliku. „Naši ljudi žele osjećaj pripadnosti i uvažavanja, a to je često besplatno, a donosi ogromne rezultate“, kaže dr. Ema.

Poduzetništvo u BiH – borba prije tržišta

Kao poduzetnica, dr. Ema se osvrće i na stanje u bh. ekonomiji. Poduzetničko okruženje, kako ga opisuje, često je „neprijateljski nastrojeno“. Spore procedure, visoki nameti i nelogična administracija stvaraju prepreke prije nego što biznis uopće izađe na tržište.

Uz to, mnogi biznisi propadaju jer se pokreću bez dovoljno pripreme – bez analiza, istraživanja tržišta i realnog plana. 

Za poboljšanje poduzetničkog okruženja i razvoja talenata u BiH, prema njenim riječima, potrebna je promjena na tri nivoa:

• Mentalno – graditi svijest od najranije dobi, ohrabrivati žene, razvijati spremnost na rizik.

• Društveno – promovisati poduzetništvo i prikazivati uspješne primjere.

• Sistemski – smanjiti namete, ubrzati i digitalizovati procedure, razvijati inkubatore i programe podrške.

Kroz cijelu svoju karijeru, Ema je spajala teoriju i praksu. Smatra da jedno bez drugog ne daje rezultate – ni u obrazovanju, ni u biznisu. „Kada radite sa svrhom i ljubavlju, spoj akademskog i praktičnog iskustva prirodno donosi najbolje rezultate“, zaključuje.

Cijelu epizodu pogledajte na YouTube kanalu.