Zaposlenici nisu porodica. I to je dobra stvar.
U mnogim oglasima za posao, video kampanjama i LinkedIn objavama, ponavlja se ista rečenica: „Mi smo kao porodica.“ Na prvu zvuči toplo, sigurno, poznato. Ali da li zaista znamo šta govorimo – i šta to znači za ljude koji tu kulturu žive svaki dan?

Termin "porodica" predstavlja mnogo toga. To je bezuslovna ljubav, kompleksne dinamike, često i teška očekivanja. A posao? Posao bi trebao biti mjesto zdravih granica, profesionalnog rasta, uzajamnog poštovanja i jasno postavljenih očekivanja.
U ovom tekstu ulazimo dublje u ovu frazu – i objašnjavamo zašto je vrijeme da prestanemo govoriti da su naši timovi porodice, te šta da kažemo i radimo umjesto toga.
Zamke „porodične kulture“
Na prvi pogled, ideja „porodične atmosfere“ sugerira zajedništvo, međusobnu podršku i brigu. I to je u redu – dokle god ne preraste u očekivanje lojalnosti iznad profesionalnosti.
U porodičnoj dinamici često nema jasne linije između posla i emocija. U poslovnom svijetu, to vodi do:
-
Emocionalne ucjene: "Zar ćeš nas ostaviti baš sada?"
-
Zloupotrebe lojalnosti: "Nema prekovremenih, osim kad stvarno treba" – što često postaje svaki dan
-
Neefikasnih struktura: porodice često funkcionišu po principu „pa znaš ti mene“ – a ne po definisanim ulogama i procesima
I ono najvažnije – porodice se ne biraju, firme se biraju. Onda ih tretirajmo kao svjesne zajednice koje grade odnose na osnovu izbora, dogovora i međusobnog respekta.
Primjeri iz prakse: Ko je to uradio kako treba?
HubSpot je svjesno napustio narativ „kao porodica“ i uveo kulturu baziranu na ownershipu i zrelosti. U njihovom Culture Code-u piše:
“We’re a team, not a family. We hire for impact, not for life.”
Netflix je još radikalniji: njihova poznata prezentacija o kulturi navodi da je kompanija „sportski tim visokih performansi“ – a ne „porodični sto“. Ako neko ne doprinosi, čak i ako je “dobar lik”, mora otići. Zvuci hladno? Možda. Ali to omogućava fer, jasno i predvidivo radno okruženje.
Lokalni primjer: sve je više domaćih IT firmi koje uvode jasne procedure feedbacka, mentorske programe, one-on-one razgovore i strateško HR planiranje. Zajedništvo se njeguje, ali niko više ne očekuje da lojalnost zamijeni strukturu.
Šta je zdravije od „porodice“?
Umjesto da gradimo timove kao porodicu, gradimo ih kao:
-
Profesionalne zajednice sa jasno definisanim vrijednostima i granicama
-
Sigurna mjesta za razmjenu ideja, izazova i feedbacka
-
Timske jedinice gdje svako zna svoju ulogu, ali i gdje ima prostor za rast
-
Zajednice izbora, a ne obaveze
Povezanost da – ali kroz međusobni respekt, a ne emocionalnu manipulaciju.
Zaključak: Vrijeme je za novu metaforu
Kultura kompanije oblikuje kako se ljudi osjećaju, rade i razvijaju. Kad kažemo da smo "porodica", često zapravo mislimo da se brinemo jedni za druge. Ali postoji način da to radimo bez zamke emocionalnog zamagljivanja.
Ne treba nam porodična dinamika. Treba nam kultura u kojoj:
-
Ljudi znaju gdje su granice
-
Lojalnost dolazi iz respekta, a ne iz straha
-
Odlazak nije izdaja, nego nastavak profesionalnog puta
-
Lideri ne glume roditelje, nego mentore i partnere
Zaposlenici nisu porodica.
I to je dobra stvar.
Jer kad ne očekujemo bezuslovnu ljubav – stvaramo uslove za uzajamni rast.