Autentičnost na poslu: Kada je zapravo previše?

U posljednjih deset godina, riječ autentičnost postala je svetinja u poslovnoj kulturi.

"Donosi cijelog sebe na posao."
"Budite svoji."
"Iskrenost gradi povjerenje."

I da budemo jasni, sve to ima smisla. Ljudi žele raditi u okruženju gdje se mogu osjećati slobodno, gdje ne moraju skrivati dio svog identiteta i gdje ih se cijeni zbog onoga što jesu.

Ali...
Šta kad autentičnost pređe granicu?
Kad se pod izgovorom “to sam jednostavno ja” opravdava neprofesionalizam, neodgovornost ili čak toksično ponašanje?

Autentičnost bez samoregulacije je sebičnost

Biti autentičan ne znači uvijek reći sve što misliš.
Ne znači doći na posao u pidžami jer ti je tako “najudobnije”.
Ne znači upasti kolegi u riječ jer “ti si direktan tip”.
I ne znači isključiti kameru cijeli Zoom sastanak jer “ne voliš takvu komunikaciju”.

Autentičnost nije dozvola za ignorisanje konteksta u kojem radiš.
Kao što sloboda govora ne znači da možeš vikati “požar” u punom pozorištu, tako ni sloboda izražavanja sebe ne znači da tvoj tim mora trpiti tvoje emocije bez filtera.

Profesionalna autentičnost: ravnoteža između istine i odgovornosti

Zrela, funkcionalna autentičnost u poslovnom kontekstu izgleda ovako:

• Možeš biti ranjiv, ali ne tražiš da te tim nosi svaki put kad ti je teško

• Možeš biti iskren, ali znaš kako i kada to reći

• Možeš biti svoj, ali i dalje poštuješ granice koje čuvaju funkcionalnost kolektiva

• Možeš imati loš dan, ali ne praviš od toga normu

U suštini: autentičnost nije bezuslovna sloboda. To je zrela odgovornost za ono što tvoje prisustvo donosi timu.

Lideri i autentičnost: Ranjivost s integritetom

Mnogi lideri su zbunjeni: da li pokazati slabosti ili zadržati distancu?
Odgovor nije ni jedno ni drugo.
Pravi lider zna kad je ranjivost način povezivanja, a kada bi otvorenost samo prebacila emocionalni teret na tim.

Pokazati da ne znaš sve, priznati grešku, pitati za pomoć - to je autentičnost s integritetom.
Ali tražiti potvrdu, stalno preispitivati odluke ili oslanjati se na tim za emocionalnu stabilnost - to je prebacivanje odgovornosti.

“To sam ja” nije uvijek dovoljan argument

Autentičnost prestaje biti vrlina kada se koristi kao opravdanje za ponašanja koja ne podržavaju timski rad, uvažavanje drugih i osnovnu profesionalnost.

Možda jesi osoba koja voli raditi sama.
Ali ako tvoj posao zavisi od saradnje, moraš naučiti komunicirati.
Možda ne voliš konflikt.
Ali ako vodiš tim, moraš naučiti davati feedback.
Možda si direktan.
Ali ako ne znaš kad prešutjeti, gradiš zidove, ne mostove.

Autentičnost bez konteksta nije hrabrost. To je slijepilo.

Zaključak: Budi svoj – ali budi i dobar kolega

Zdrava radna kultura nije ni toksično “pozitivna”, ni brutalno “iskrena”.
To je prostor u kojem se autentičnost balansira sa sviješću o drugima.
Gdje možeš donijeti sebe, ali i znaš da nisi sam u prostoru.

Dakle:

• Da, budi autentičan.

• Da, donesi svoj stil, svoje ideje, svoju energiju.

• Ali budi i samoregulisan, empatičan i profesionalan.

Jer najvrijedniji članovi tima nisu oni koji uvijek kažu “to sam ja” –
nego oni koji kažu: “to sam ja - ali znam i ko smo mi.”