Poslovne vrijednosti na zidu ne znače ništa

Skoro svaka firma ima vrijednosti.
One stoje na web stranici, u PowerPoint prezentaciji, na zidu kod recepcije.

Integritet. Timski rad. Inovativnost. Povjerenje.
Velike riječi. Često prazne. Jer jedno je napisati ih — drugo je živjeti ih.

U ovom tekstu govorimo o toj razlici.
O raskoraku između onoga što firme tvrde da jesu i onoga što ljudi svakodnevno osjećaju.
I o tome kako vrijednosti postaju stvarne tek kad se vidi kako se ponašamo kad niko ne gleda.

Vrijednosti se ne pišu, već prepoznaju

Najčešća greška: vrijednosti se definišu u kancelariji top menadžmenta.
Lijepo zvuče. Strateški su. Pogodne za prezentaciju.
Ali nisu nastale iz realnosti firme, već iz PowerPointa.

Prave vrijednosti se ne uvode. One se otkrivaju.
Postoji već kultura u firmi, dobra ili loša. Pitanje je: da li ste je svjesni?

Primjer: Ako vam je među zvaničnim vrijednostima "timwork",
a timovi ne sarađuju, informacije se kriju i niko ne želi preuzeti krivicu,
onda timski rad nije vrijednost. To je ukras.

Vrijednosti se vide u teškim trenucima

Svi se ponašaju po pravilima kad je sve u redu.
Ali kada nešto krene po zlu, tada se vidi ko zaista jeste ko.

• Kada klijent pritisne, da li gazite juniora ili ga štitite?

• Kada se napravi greška, da li krivite, ignorišete ili učite?

• Kada neko doživi burnout, da li ga slomite još više ili stanete uz njega?

Tu se ne priča o vrijednostima. Tu se pokazuju.

Ljudi ne napuštaju firmu zbog vrijednosti koje nema, već zbog onih koje se ne poštuju

Niko ne očekuje savršenstvo.
Ali ako ste u oglasu za posao napisali da njegujete "otvorenu komunikaciju", a novi zaposleni mjesecima ne zna kome da se obrati, to nije greška. To je prevara.

Nepoklapanje između izgovorenog i stvarnog najbrže urušava povjerenje.
Zato zaposleni često ostaju zbunjeni, frustrirani ili cinični.
Jer osjećaju jaz između onoga što se priča i onoga što se radi.

Kako oživjeti vrijednosti u praksi?

Ne treba vam novi poster. Treba vam novi pristup. Evo nekoliko konkretnih koraka:

1. Postavite ogledalo kulturi.
   Pitajte zaposlene: šta je ovdje stvarno važno? Kako se ovdje ponašamo u izazovima?

2. Izbacite vrijednosti koje niko ne osjeća.
   Ako neka riječ ne izaziva konkretne slike ponašanja, bacite je.

3. Pretvorite vrijednosti u standarde.
   "Poštovanje" znači: slušamo do kraja. Dajemo feedback na vrijeme. Ne upadamo u riječ.

4. Procjenjujte i vodite kroz njih.
   Napredovanje, povratne informacije, čak i zapošljavanje treba da bude povezano s tim vrijednostima.

5. Pohvaljujte kroz vrijednosti.
   “Odličan rad” ne znači ništa.
   “Pokazao si veliku odgovornost i timsku podršku u ovom zadatku” – znači sve.

Zaključak: Vrijednosti nisu riječi. One su ponašanja.

Ne morate imati 5 vrijednosti.
Možete imati i samo jednu, ako je stvarna. Ako se vidi. Ako se osjeća.
Ljudi ne pamte šta ste napisali. Pamte kako ste ih tretirali.

Zato sljedeći put kad pomislite da vam treba bolji slogan na zidu,
radije se zapitajte:

Kako izgledaju naše vrijednosti kad niko ne snima?