Marija Sinanović: Rad na sebi nije luksuz – to je poslovna potreba

U ovom razgovoru s HR konsultantkinjom Marijom Sinanović govorimo o tome kako unutrašnji obrasci, uvjerenja i emocije oblikuju način na koji radimo. Dotakli smo se employer brandinga, onboardinga, imposter sindroma i svakodnevne prakse samorazvoja – jer rad na sebi nije samo lična tema, već i preduslov zdrave organizacione kulture.

Marija Sinanović: Rad na sebi nije luksuz – to je poslovna potreba

Kultura poslovanja ugostila je Mariju Sinanović, HR konsultantkinju, edukatoricu i osnivačicu edukativnog centra Yellow Brick, u epizodi koja otvara jedno često zanemareno, ali ključno pitanje: kako unutrašnji svijet zaposlenih utiče na njihov rad, odnose i organizacijsku kulturu? U razgovoru s Adnanom Baručijom, Marija je podijelila uvide o stresu, perfekcionizmu, employer brandingu i onboardingu – ali i vrlo lične uvide o imposter sindromu i liderstvu.

Šta zaista znači “raditi na sebi”?

“S kim god da sjednem na kafu, svi ‘rade na sebi’. Ali kad ih pitaš šta to znači – često nemaju jasan odgovor.” – kaže Marija.

Rad na sebi, kako ona objašnjava, nije pasivno slušanje podcasta, čitanje knjiga ili prisustvo na edukacijama. To je svakodnevna praksa u kojoj osoba promišljeno primjenjuje nova znanja i alate. Bez toga, kaže, nema stvarne promjene.

“Pet minuta dnevno svjesnog rada na sebi – nekad je i to dovoljno. Ako se radi dosljedno.”

Employer branding: Živa kultura, a ne poster na zidu

Marija employer branding objašnjava kroz lični primjer: i deset godina nakon rada u jednoj osiguravajućoj kući, i dalje s ponosom nosi njihovu majicu.

“To je za mene employer branding. Kada vas bivši zaposleni nastave promovirati bez ikakve obaveze. Kada se osjećate toliko dobro na poslu da na pauzi želite snimiti story.”

Employer branding, objašnjava, počinje mnogo prije oglasa za posao – on se gradi svakim procesom, svakim iskustvom koje zaposleni ima u firmi. Kompanije često imaju sjajne prakse koje ni ne komuniciraju, jer ih ne prepoznaju kao nešto posebno – a upravo tu leži prostor za jaku strategiju.

Onboarding: Prvi dan je samo jedan – i treba biti poseban

Prema Marijinim riječima, onboarding nije samo davanje ugovora i pokazivanje gdje stoji aparat za kafu. On je ključan za:

  • građenje samopouzdanja novog zaposlenika

  • formiranje kvalitetnih odnosa s timom

  • razumijevanje kulture i vrijednosti kompanije

“Zamislite da novi kolega dobije video poruku od tima prije nego što dođe prvi dan. Da zna ko ga čeka, kako se zovu, čime se bave. To pravi razliku.”

Formalizovan, ali ljudski onboarding, koji uključuje i “buddy” sistem, radionicu o kulturi i jasan okvir očekivanja, ne samo da olakšava početak – nego oblikuje buduću angažovanost zaposlenog.

Exit intervju: Prilika za učenje, ne optuživanje

Kada neko odlazi iz organizacije, to ne treba biti trenutak za ignorisanje ili traženje krivca, već prostor za introspekciju.

“Prvo što trebamo pitati – odlazi li zbog menadžera? To je pitanje koje ja sebi uvijek postavljam.”

Marija podvlači važnost iskrenog, strukturiranog razgovora sa zaposlenima koji odlaze, kako bi se izvukle lekcije za buduće procese i izbjegle iste greške.

Imposter sindrom: “Ko sam ja da to uradim?”

Govoreći o sindromu uljeza, Marija ističe koliko je on prisutan kod žena u liderstvu i kod tzv. “overachiever-a”.

“To je osjećaj da ćete svakog trena biti razotkriveni. Da niste dovoljno dobri. Iako ste upravo dobili priznanje za najbolju firmu na kontinentu – vi osjećate da ne pripadate za tim stolom.”

Rješenje? Manje perfekcionizma, više realnog sagledavanja vlastitog doprinosa i spuštanje nerealnih očekivanja.

Za kraj: Uradi nešto više od edukacije

Marija završava s jednostavnom mikro-vježbom:
Stop. Start. Continue.

  • Stop: Prestani učiti samo čitanjem

  • Start: Počni promišljeno gledati kako stres, perfekcionizam i brzina utječu na tebe

  • Continue: Nastavi razvijati ono što ti već ide dobro – i slušati Kultura poslovanja podcast :)