Od menadžera se očekuje da zna sve, no da li je to realno?
Uloga menadžera oduvijek je bila izazovna, ali u savremenom poslovnom svijetu očekivanja su postala veća nego ikad. Od menadžera se traži da bude lider, stručnjak, mentor, strateg, motivator, pregovarač i psiholog – sve u isto vrijeme. Nerijetko se podrazumijeva da menadžer mora imati odgovore na svako pitanje i rješenje za svaki problem. Ali da li je takvo očekivanje realno?
Istina je da menadžeri igraju ključnu ulogu u funkcionisanju timova i kompanija. Oni su karika koja povezuje strategiju i operativni rad, prenose viziju i očekivanja na tim i brinu o rezultatima. Međutim, problem nastaje kada se na njih gleda kao na „superheroje“ – ljude koji ne smiju pokazati slabost ili neznanje. Takav pristup ne samo da je nerealističan, već dugoročno dovodi i do burnouta, pogrešnih odluka i nezadovoljstva i menadžera i zaposlenih.
Dobri menadžeri ne moraju znati sve – oni trebaju znati kako da slušaju, postavljaju prava pitanja i okupe ljude koji imaju potrebna znanja i vještine. Liderstvo se ne mjeri time koliko pojedinac zna, već koliko uspješno koristi snagu svog tima. Upravo tu dolazi do izražaja sposobnost delegiranja: menadžer koji razumije da nije njegova uloga da bude ekspert za sve, već da omogući drugima da pokažu ekspertizu, gradi tim zasnovan na povjerenju i međusobnom uvažavanju.
Pored toga, očekivanja da menadžer sve zna stvaraju i kulturu straha među zaposlenima. Ako lider glumi nepogrešivost, teško će priznati grešku, a još teže će dati prostor drugima da donose odluke. Suprotno tome, menadžer koji otvoreno kaže „ne znam, hajde da istražimo“ pokazuje autentičnost i šalje poruku da je učenje stalni proces. Takav pristup gradi sigurnije radno okruženje i motiviše ljude da preuzmu inicijativu.
U našem poslovnom kontekstu, gdje je često prisutna hijerarhijska kultura, promjena perspektive prema menadžerskim pozicijama posebno je važna. Umjesto da od menadžera očekujemo svemoćnost, potrebno je da ih osnažimo alatima, edukacijama i podrškom. Na taj način menadžerima omogućavamo da budu dobri koordinatori i komunikatori. Dakle, njihova uloga nije da znaju sve, već da osiguraju da tim zajedno zna dovoljno da odgovori na izazove.
Zato bi realnija slika menadžera trebala biti ona u kojoj su oni vodiči, a ne enciklopedije znanja. Njihova snaga ne leži u tome da imaju sve odgovore, već u tome da znaju kako da pronađu prave ljude i kreiraju atmosferu u kojoj se odgovori traže zajednički. Upravo u toj ravnoteži – između vođenja i oslanjanja na tim – leži suština modernog menadžmenta.
