Greške koje pravite kada pokušavate razvijati lidere iz vašeg tima
Razvijati lidere unutar tima jedan je od najpametnijih poteza koje kompanija može napraviti. Ljudi koji rastu iznutra bolje razumiju kulturu, procese i vrijednosti kompanije, a njihovo napredovanje šalje snažnu poruku o povjerenju i mogućnosti karijernog razvoja. Međutim, put od dobrog zaposlenika do kvalitetnog lidera nije uvijek jednostavan. Kompanije često prave greške koje, iako nenamjerne, mogu zaustaviti ili potpuno ugušiti liderski potencijal.
Prva i najčešća greška je vjerovanje da „najbolji izvršioci postaju najbolji menadžeri“. U praksi, to gotovo nikad nije slučaj. Osoba može biti izuzetno produktivna, brzo rješavati zadatke i imati izvrsne tehničke vještine, ali liderstvo zahtjeva sasvim drugi set kompetencija: strpljenje, emocionalnu inteligenciju, sposobnost slušanja i donošenja odluka koje nisu uvijek popularne. Ako kompanija promoviše isključivo na temelju rezultata, a ne potencijala za vođenje tima, stvara nezadovoljne menadžere i još nezadovoljnije timove.
Druga greška je odsustvo jasnih očekivanja. Ljudi često ulaze u liderske uloge ne znajući šta se od njih tačno očekuje, kako će se mjeriti njihov uspjeh i koje su njihove nove odgovornosti. Kada se neko osjeća izgubljeno na početku nove uloge, prirodno je da se povuče u staru, da nastavi raditi svoj operativni posao umjesto da preuzme menadžerske zadatke. Time se ne šteti samo timu, nego i samom lideru koji ostaje zaglavljen između dvije uloge.
Treća greška je nedostatak podrške. Niko ne može naučiti voditi tim bez vođenja. Česta je pretpostavka da će novi lider „sve shvatiti usput“, ali bez mentorstva, edukacija i pravovremenog feedbacka, ljudi lako razviju pogrešne navike, mikromenadžment, pretjeranu strogoću, povlačenje iz konflikata ili pasivno upravljanje. Niko ne postaje lider slučajno. Liderstvo se uči, vježba i gradi.
Još jedna česta greška je ignorisanje emocionalne inteligencije. Kompanije ponekad razvijaju lidere fokusirajući se isključivo na tehničku stranu posla, KPI-jeve, procese i izvještaje, dok zanemaruju najvažniji dio: rad s ljudima. Lider koji ne zna prepoznati emocije, postaviti zdrave granice, razgovarati o problemima ili dati konstruktivan feedback brzo izgubi povjerenje tima. A povjerenje je osnova svega.
Na kraju, jedna od najopasnijih grešaka jeste pritiskanje ljudi da žele biti lideri, iako to možda nije njihov put. Ne žele svi voditi tim, i to je potpuno u redu. Neki ljudi grade briljantne karijere kao stručnjaci, kreativci ili analitičari. Kada kompanija forsira liderstvo kao jedinu formu uspjeha, gubi prave talente, ljude koji bi možda zasjali u drugim ulogama.
Razvijanje lidera ne smije biti brzinski proces. To je ulaganje u ljude, a ljudi rastu kad imaju prostor, jasnoću i podršku. Kompanije koje izbjegnu ove greške grade lidere koji nisu samo funkcija, nego pokretači kulture, ljude koji znaju voditi, povezivati i inspirisati.
U takvom okruženju lideri ne nastaju slučajno. Oni nastaju jer su prepoznati, usmjereni i cijenjeni i zato žele rasti zajedno s kompanijom.
