Kolumna: PRIJATELJ ILI VOĐA?

Obojica su počeli isto. Bili operativci, u najnižim nivoima hijerarhije. I onda, kako to obično bude u pričama sa sretnim završetkom, napredovali do liderskih uloga. Bilo je na tom putu svega, i dobrog i lošeg, i suza i smijeha - ali, izgurali su i uspjeli. Suštinski, oni su samo cijelo vrijeme radili dobro i pošteno i eto ih sad tu gdje jesu. 

Do juče, sjajni operativci i odlične kolege - osvanuše kao šefovi. 

Niko im nije rekao kako će, niko ih nije pitao znaju li ili žele li, samo stiže pisamce s vrha, iz oblaka. Obojica su reagovali onako kako sjajni ljudi inače reaguju - bili su sretni, stidljivo ponosni, a onda su se prepali. Kako će, šta će, ne znaju. 

Ipak, osjećaj odgovornosti je bio jači, pa svaki na svojoj strani univerzuma reče sam sebi: „Možeš ti to“. 

I krenuše u novi dan, puni snage, entuzijazma i potisnutog straha. 

Kolege iz tima su ove nove vijesti dočekali različito. Kako to obično i biva sa nama ljudima. 

Nekima je bilo drago, pa su se tako i izjasnili. Nekima nije bilo drago, pa su se tako i izjasnili. Ostali su gledali i mudro šutili, upakovali sve u diplomatsku reakciju i čekali sljedeći potez naših Junaka i Junačine. 

Junak se prvo nasekirao oko ovih koji su negodovali. Pa se počeo pravdati, dok su ga oni mrko gledali. 

I pravdao se i pravdao i poentirao sa: neće se ništa promijeniti i dalje smo prijatelji. 

Nisu ga više mrko gledali, dobili su taman šta su htjeli. I u sebi se pobjedonosno smijuljili, dok se naš Junak i dalje pravdao. 

Junačina ih je sve skupio, objasnio novu situaciju i najavio da će već od danas sa svakim pojedinačno pričati. Ne o tome šta misle o činjenici da je on sada šef, nego o tome kakva su im razmišljanja i kako će svi zajedno lijepo sarađivati i ostvarivati rezultate koji se od njih očekuju. 

Junak je uzeo dnevni plan i krenuo da podijeli zadatke. Odlučio je da to bude uz kafu, opušteno. Da se ljudi ne prepadnu, pa dovoljno je što je on prepadnut. Prvo je sve pitao kako su i jesu li prihvatili nove vijesti. O tome da je on sada šef, ali da ne brinu – ništa se neće promijeniti, i dalje su prijatelji. Svi klimnuše sa neuvjerljivim odobravanjem. Junak krene da dodijeli prvi današnji zadatak jednom od svojih prijatelja. Prijatelj, čvrsto i nepokolebljivo, reče: neću. 

Junačina je najavio timu brzi jutarnji sastanak od 15 minuta. Najavio je da će ga od sada imati svaki dan u isto vrijeme i sa istim trajanjem. Najavio da će pričati o tome šta je urađeno juče i šta ko treba da uradi danas. I da dođu spremni, da se ne gubi vrijeme. Najavio je i da će to biti i njihova zajednička timska kafa, da lijepo krenu u novi dan. Zajedno. Jedan nije došao spreman, pa ga je Junačina lijepo, ali odlučno, zamolio da se to više ne smije ponoviti jer vrijeđa kolege koji su došli spremni i ne ponaša se kao dio tima. Kafa se popila, zadaci razdjelili i svako se prihvatio posla. 

Na pola dana, Junak je već kritično umoran jer na prvi dan svog šefovanja radi više nego ikad. Ali dobro, to tako treba - pa kad si šef, moraš najviše da radiš. 

A, što baš on danas toliko radi? Pa kako je onaj prvi rekao da neće, okuražila se još trojica (od pet) i isto rekli da neće. I naš Junak, šta će drugo – prihvati se posla i uradi to što oni neće. Sa onom dvojicom koji su rekli da hoće. I njih dvojica su se umorila, ali oni su dobri i cijene to što su prijatelji pa zato rade. Ona trojica se tu nešto vucaraju, nešto kao čeprkaju i prave se da rade. Smrknuti dabome i svako malo se sastanu u nekom ćošku pa prokomentarišu kako neće on njima naređivati, pobogu. 

I tako dan za danom, naš Junak i Junačina bitke biju. Junaku je sve teže, Junačini je sve lakše. 

Junak ostao i bez one dvojice što su htjeli da rade - jer shvatiše da nisu budale, a ako on to želi biti neka slobodno nastavi. Junačina stabilno, posao se radi, brojno stanje postojano. 

Fast forward, Junak tražio da ga smjene. Dao bi i otkaz i otišao, ali smatrao je da je to kukavički. 

Fast forward na Junačinu - sviđa mu se nova uloga, tražio i dobio i neke edukacije, ljudi mu zadovoljni i stabilni, rade, atmosfera dobra. Bio je jedan koji mu je postao problematičan, ali tim ga sam istisnuo i riješio problem. 

Kako je moguće da su dva čovjeka sa istim startom, istim putovanjem i istim ciljem – potpuno različito završila?

Da ponovimo: obojica sjajni, sa dokazano uspješnim rezultatima, obojica napredovali, obojica prepušteni sudbini. Ali jednog sudbina presrela kao zla kob, a sa drugim sarađivala i dobio happy end. Kako?

Ključna riječ - prijatelj. Ili množina: prijatelji. 

Lijepo je biti prijatelj i imati prijatelje. Još je ljepše znati da ljudima na poslu ne treba prijatelj nego vođa. Koji zna šta radi, koji ima odgovore na pitanja, koji usmjerava, koji vidi i dobro i loše pa reaguje i na jedno i na drugo. Koji će zasukati rukave kad treba, koji će povesti naprijed, koji će reći da nešto može. Koji će obezbijediti da svi dobro rade i zarade. Koji će graditi sa njima dobru i radnu atmosferu, koji će se iskazati u nevolji. Koji će imati razumijevanje, ali i granice. 

Ako posljedica toga bude da se druže i poslije posla - super. Ako ne bude - super. 

Druga je stvar što su oba naša junaka dobila potpuno novi posao, za koji nisu imali ni znanja ni iskustva - samo dobru volju i nešto talenta. Jednog je to zamalo koštalo glave, drugi se nekom srećom snašao. 

Operativa i vođenje su dva različita posla. Dobar operativac može biti odličan vođa, ali i potpuna propast koja će dovesti do toga da ćete izgubiti i operativca i potencijalno dobrog vođu.

Vođenje ljudi je potpuno novi posao sa punim radnim vremenom, sa potpuno novim zadacima i odgovornostima. 

Ne šaljite ljude grlom u jagode dok ih ne naučite kako će voditi. Nije lako, ali nije ni toliko teško da bi se preskakalo. 

Ali, o tome ćemo u narednoj epizodi.

O autorici:
Enisa Selmanović Salkić je stručnjakinja za liderstvo i organizacijski razvoj sa 20 godina iskustva u biznisu, te autorica prve bh. knjige o vođenju timova. Znanja je sticala u praksi i na obrazovnim institucijama: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Chartered Institute of Personnel and Development, Harvard Business School, Harrison Assessment Certified Coach and Employee Development.

LinkedIn profil: Enisa Selmanović-Salkić